Tridesetčetvorogodišnji Mladen prima tuđu njegu i pomoć, ima problema sa govorom i nema posao. Jedan je od mnogih sa sličnim nevoljama koji je svoje mjesto našao u Mozaiku prijateljstva, a ovih dana smjestio se u Ramiće kraj Banjaluke gdje polako niče prvo socijalno preduzeće.
Projekat koji bi trebalo da obezbijedi hranu za javnu kuhinju u gradu, ali i posao za one koji su, sticajem okolnosti, ostali na „marginama“ života, kruna je našeg dugodišnjeg rada, vjeruje Miroslav Subašić koji skoro dvije decenije vodi Mozaik. Priznaje da se, baš kao i u javnoj kuhinji, i u Ramićima dovija na sve načine da ostvari ono što je naumio, a u tome bi mogla pomoći i saradnja sa GO FAR Fondacijom. Humanitarna fondacija nastala u okviru Infinity Interantional Group, prepoznala je ono što radimo i to nam u ovom trenutku mnogo znači, naglašava Subašić.
„Prije skoro godinu dana u Ramićima smo kupili imanje od 11 dunuma sa jednom devastiranom kućom, s ciljem da tu nastane prvo socijano preduzeće. Plan nam je proizvodnja hrane, za početak u pet plastenika od po 100 kvadrata. Na taj način bismo obezbijedili hranu za javnu kuhinju, a u budućnosti i proizvodnju organske hrane za prodavnice. Ono što je izuzetno važno je da ćemo tu zaposliti socijalno ugrožene koji su sad, na neki način, na teretu države“, objašnjava Miroslav.
Priznaje da je nabavka hrane za javnu kuhinju proteklih godina bila zaista velika muka, jer uvijek nešto nedostaje, a ljudi kojima je potrebna je sve više.
„Stalno sam prosio hranu, fali hljeba, fali povrća, fali mesa. Sad dijelimo 600 obroka dnevno, a vikendom hiljadu. Znači, svaki dan mi treba 300 hljebova, a u jedan obrok ide 120 kilograma krompira. U poslednje vrijeme smo od starog tekstila koji bi se inače bacio pravili industrijske krpe i tako sam obezbjeđivao novac za hljeb“, priča Miroslav dok sa svojim kolegom Sašom, još jednim mladim čovjekom koji ima zdravstevnih problema, ali i svoje mjesto u Ramićima, razvrstava 250 stabala voćki koje su im ljudi poklonili.
Pokloniti i pomoći onome kome je to najpotrebnije i jeste naš cilj, kažu iz GO FAR Fondacije. Naglašavaju da će raditi na tri fronta – kroz fondove za mlade talente, javne kuhinje i pomoć djeci i vjeruju da će doprinijeti manjim socijalno-ekonomskim različitostima stanovništva.
„Sve što radimo i što ćemo raditi ujedno je i doprinos humanosti koja nam je svima potrebna. Godinama pratimo rad javne kuhinje koju su neke od članica naše grupacije pomagale na mjesečnom nivou, a vjerujemo da ćemo kroz Fondaciju i saradnju u izgradnji prvog socijalnog preduzeća biti od velike pomoći. Pratili smo i rad Crvenog krsta u Banjaluci i naš humanitarni rad biće usmjeren i prema njima“, kaže direktorica Fondacije Mirjana Tepšić.
U Crvenom krstu ne kriju da im je svaka pomoć dobro došla i da se sve teže izboriti da se svima kojima je to potrebno izađe u susret.
„Na naša vrata dnevno pokuca između 20 i 30 ljudi koji traže pomoć. Dosta ih je u poslednje vreme ostalo bez posla i preko naših mjesnih organizacija mi dolazimo do njih i, da tako kažem, uspijevamo da ugasimo požar. Grad je veliki i dosta je ljudi u stanju socijalne potrebe i zato nam saradnja sa Fondacijom zaista mnogo znači“, kaže Željkica Ilić sekretar Crvenog krsta Banjaluka.
Planira da od pomoći iz Fondacije najprije kupe pakete hrane za porodice koje nisu na spisku javne kuhinje, jer je to u ovom trenutku najpotrebnije.
„Imamo dosta garderobe, ali je za njom potražnja nešto manja, kao i za sredstavima za higijenu. Hrana je ono što nam je sad najpotrebnije da obezbijedimo“, kaže Ilićeva.
Iz GO FAR Fondacije naglašavaju da će i ubuduće osluškivati potrebe društvene zajednice i raditi na tome da udruživanjem i usmjeravanjem finansijskih i ljudskih resursa svi zajedno razvijemo svijest o problemima socijalno-ekonomske, humanitarne, naučne, obrazovne i kulturološke prirode.
(PR)
