Činjenica da još uvijek imamo ljude koji iskreno žele da pomognu drugima, bilo da se radi o pomoći drugim ljudima, organizacijama, udruženjima ili pak sportskim klubovima, je apsolutno ohrabrujuća i vraća vjeru u ljude, u one najbolje ljudske osobine, u humanost, poštenje, u društvenu odgovornost.
Iako se, nažalost, godinama broj tih ljudi rapisno smanjuje, ima onih koji nikad, ali nikad ne posustaju i kod kojih se želja za pomaganjem drugih nikada ne gasi i koji to čine iz čistog zadovoljstva, bez da očekuju bilo kakvu korist za sebe, jer je upravo to što su pomogli drugom za njih najveća zarada, odnosno korist. Jedan od tih neumornih humanitaraca, koji ni nakon 50 godina radnog staža u privredi i nakon bezbroj učešća u humanim misija, još uvijek ne posustaje i nastavlja svoju humanu misiju je svakako ugledni banjalučki privrednik i čovjek ogromnog srca i čelične volje da drugima učini život ljepšim, Marinko Umičević.
Ovaj čovjek je uvijek tu, za svaku vrstu pomoći, on ne gleda ko je u pitanju, jer je njegova želja da pomogne drugima iskrena, ona prava, iskonska, i to i jesta odlika iskrenog humaniste, a upravo takav i jeste Marinko Umičević, nadaleko poznati humanitarac, sportski radnik, uspješni privrednik, koji je spreman da pomogne svima kojima je to potrebno.
Da je to tako svjedoče hiljade ljudi koji su do sada od Marinka kao donaciju dobili bar par kvalitetne obuće iz Tvornice obuće „Bema“, u kojoj je Marinko dvije pune decenije direktor, i koju vodi putem uspjeha, jer je izrasla u privrednog giganta i jednog od najvećih simbola grada na Vrbasu. I pored svih tih poslovnih obaveza, jer nije jednostavno voditi tako uspješnu firmu od oko 1.200 radnika, te pored angažmana kao odbornik u Skupštini grada Banjaluka, Umičević ne posustaje, pa između svega toga nađe vremena da volonterski, bez bilo kakve naknade, obavlja najviše funkcije u nekoliko sportskih klubova i saveza, samo kako bi pomogao sportu, prije svega Banjaluke i Republike Srpske, ali i cijele BiH. Ruku na srce, malobrojni su oni koji bi kao uspješni privrednici, sa dobrom zaradom, slobodne trenutke koristili da sjede na sastancima po sportskim klubovima i savezima, na utakmicama, te da pritom izdvajaju svoj lični novac kako bi igrači, treneri ili klubovi, lakše podnijeli troškove takmičenja i treniranja. Među tim malobrojnim je upravo Marinko Umičević, neumorni sportski radnik, iza koga su stotine hiljada doniranih pari obuće Tvornice obuće „Bema“, ličnog novca, ali i donacija „Beme“ prema sportskim organizacijama.Podatak da je „Bema“, poslije Grada Banjaluka i kompanije „Mtel“, treći najveći sponzor sporta u Banjaluci, samo potvrđuje ogromnu društvenu odgovornost „Beme“, a koju treba zahvaliti upravo Umičeviću, koji sve te donacije i usmjerava u sport.
Vođen samo željom da pomogne, u ovom slučaju sportu, Umičević je godinama angažovan volonterski, bez bilo kakve naknade, u rukovodstvima više sportskih klubova i saveza u Republici Srpskoj. Svoj doprinos je dao mnogim sportskim klubovima, savezima, ali i samim igračima, finansirao im je i takmičenja, opremu, putovanja, kotizacije i mnogo toga još, a cijeli život je bio i uz svoj banjalučki “Borac”.
Ipak, kao neko ko ima ogromno iskustvo kao sportski radnik, odlučio je da ne bude dio nove uprave Rukometnog kluba “Borac m:tel”. Kako je naglasio, vrijeme je da dođu novi ljudi koji će voditi brigu o banjalučkom klubu, koji je nedavno ostao bez uprave i direktora.
“Čitajući pojedine medije zapazio sam da se licitira sa mojim imenom kako ću biti novi član Upravnog odbora RK “Borac m:tel”. Da budem poptuno iskren u jednom trenutku sam razmišljao da opet pomognem klubu kao što sam to uradio 2015. godine kada u to vrijeme niko nije želio. Legende “Borca” tada su bili na dogovoru kod gradonačelnika Banjaluke kako bi se oni prihvatili da vode “Borac”. Njihovo prvo pitanje bilo im je kolika će im biti plata, dok ja to nikada nisam pitao i nikada od kluba nisam uzeo ni jednu marku. Kao rođeni Banjalučanin odrastao sam uz “Borac”, bilo da se radilo o fudbalskom, rukometnom ili košarkaškom klubu. Čitav život isključivo sam živio za sport, a nikad nisam živio od sporta”, gotovo u dahu je izgovorio Umičević, koji trenutno obavlja funkciju predsjednika Rukometnog saveza Republike Srpske.
Prema njegovim riječima, dok je bio dio uprave RK “Borac” nije dovodio igrače i nije ni određivao kolika će im biti plata, te se složio sa prijedlogom da se podnesu krivične prijave pod uslovom da za tako nešto ima elemenata.
“Neka svako odgovara za svoj rad. Sada nakon prozivanja i vrijeđanja mene od anonimnih osoba nisam spreman da se ponovo upuštam u spasavanje “Borca”. U granicama sopstvenih mogućnosti uvijek će biti na raspolaganju. Nedavno sam uplatio 5.000 maraka kako bi se igrači mogli hraniti u dvorani “Borik” koja im je prethodno otkazala usluge, kao i za odlazak u Sloveniju na revanš meč EHF Evropa kupa. Da ne spominjem kako sam i ranije million puta pomogao i baš zbog svega toga ne mogu da dozvolim da me neko bez razloga proziva”, poručio je Umičević. On je novom Upravnom odboru RK “Borac” poželio uspješan rad.
“Moram istaći kako u klubu mnoge stvari ne štimaju. I ranije sam zagovarao, a sada to ponavljam, da trebaju novi ljudi ukoliko se hoće napraviti evropski “Borac”, a tako je ranije najavljeno, i za to trebaju i novčana sredstva”, zaključio je Umičević, kojeg je svakako toliki angažman u sportu, pored poslovnih i porodičnih obaveza, koštao zdravlja, ali je ljubav prema sportu i humanost koja mu je usađena od rođenja, presudna da nastavi dalje istim putem, što i čini na dobrobit i sporta i sportista Banjaluke i Srpske.
I on je mišljenja da su sredstva koja se ulažu u sport nedovoljna, I da bi trebala biti višestruko veća, ako se hoće postići bilo kakav značajniji rezultat u bilo kojem sportu. Ipak, sportski klubovi i takmičenja u pojedinim sportovima opstaju zahvaljujući podršci Marinka i tvornice na čijem je čelu, te ljudi poput njega.
A ovdje svakako treba naglasiti još jednu veoma važnu stvar. Marinko Umičević, kao svaki veliki čovjek i humanista, od nikog ne traži ni da ga hvali niti brani, ali od ljudi sa kojima sarađuje i kojima pomaže očekuje da bar kažu istinu o njemu, a ne da o Marinku kruže priče kao o nekom ko je došao da se okoristi od sporta. A Marinko, za razliku od mnogih, nije tu da izvuče korist od sporta, već je tu da pomogne sport ličnim donacijama u opremi, novcu, ali i donacijama „Beme“. Sport u cijelom svijetu ima sponzore, ali se tim sponzorima od sporta nešto i vrati, dok se donatorima sporta u RS i BiH ništa ne vraća, osim zadovoljstva da su nekom pomogli i da su okupili djecu sportiste u dvorane, da treniraju, imaju zdrave navike, takmičarski duh, da šire pozitivna prijateljstva i ne budu na ulici. Bravo Marinko.
N.Sp.
