Arhitektura industrijske revolucije je arhitektonski stil koji se razvio pod upravom graditelja inženjera, a ne klasičnih arhitekata i svakako je bio posljedica industrijske revolucije, u periodu kada funkcionalizam i konstruktivizam apsolutno dolaze do izražaja. U toj ekspanziji masovne gradnje, ljepota je zapostavljena, a masovna gradnja rasprostranjena.
Činjenica je da su industrijski objekti progresivno građeni i vremenom postali inspirativni i za arhitekte. Industrijsko nasljeđe nije zanemarivo, naprotiv u velikoj mjeri je uticalo na građenje temelja za modernu arhitekturu. Teško je zamisliti lice grada bez teške industrije. Ako bi maknuli tvornice, u gradovima bi nastalo mnogo praznina.
Industrijsko nasljeđe
Potencijal industrijske baštine kod nas je apsolutno zanemaren. O ovome svjedoče industrijske zone tvornica u svim republikama bivše Jugoslavije. Ovo su primjeri koji su imali izuzetan potencijal za primjenu industrijskog dizajna da su konceptualno razvijeni i usmjereni, a ne segmentno privatizovani. Napušteni industrijski kompleksi imaju izuzetan potencijal da prerastu u prostore koji imaju estetsko i funkcionalno opravdanje. Tretiranje industrijskog naslijeđa kao važnog dijela identiteta može pomoći promjeni imidža grada i učiniti ga izuzetno atraktivnim.
Pozitivan primjer iz okruženja je Hard Staff, koji je stvoren u industrijskoj zoni Beograda po uzoru na svjetske metropole. Hard Staff je formiran kao multifunkcionalna prostorna cjelina u koju su implementirani razni sadržaji: profesionalna stolarska i zanatska radionica, atraktivan izložbeni prostor. Njihov koncept je dosljedan jer oni u industrijskom prostoru stvaraju industrijski dizajn, odakle crpe i inspiraciju.
Ogoljenost prostora i brutalnostn u materijalizaciji
Period industrijskog dizajna je usmjeren na mehaničku proizvodnju i sirove neobrađene materijale. Zidovi od opeke, betona, čelični stubovi, vidljive instalacije, drvene grede su najinspirativniji materijali za kvalitetnu koncepciju industrijskog stila. Ogoljenost prostora i brutalnost u materijalizaciji čine prostor sadržajnim i ujedno nas provociraju. Rekla bih da nas navode na kreativnu misao kako da utoplimo i upotpunimo prostor koji nam je brutalno isporučen u svom sirovom izdanju.
Industrijski stil će apsolutno doći do izražaja ako ga primijenimo na rekonstruisanim objektima i adaptacijama. I dalje nam ostaje isti zadatak da cijeli prostor oživimo savremenim materijalima, detaljima i namještajem i kao krajnji proizvod dobijemo prostor koji je aktivan i razumije vrijeme u kome je adaptiran. On razumije potrebe savremenog čovjeka, poštuje njegovu slobodu, traži od njega da razumije umjetnost vremena koje odiše slobodom mišljenja i djelovanja. U takvom prostoru je apsolutno dozvoljeno da masnom crnom bojom na zidu, podu ili plafonu ispišemo poruku koju želimo da poručimo.
“If you are rasist, sexist, homophobist, or en asshole don't come in!”
Ovo je ujedno i poruka koju ostavlja prostor definisan industrijskim stilom. Dobrodošli su samo oni koji nemaju predrasude ni prema kome niti prema čemu.
