U domu ugledne banjalučke porodice Umičević, zadnjeg vikenda u junu ove godine, bilo je svečano, veselo, pjevalo se i igralo uz muziku do duboko u noć. Povod je bio vjenčanje Marinkove mlađe kćerke Marije, a svadbeno veselje je upriličeno za 40-ak zvanica, u krugu porodice i najbližih prijatelja, kumova…Bio je to veliki dan za porodicu Umičević, a Marinko je bio ponosan i srećan, jer je uistinu odgojio divno dijete, koje je tog dana započelo jedan novi život, sa svojim izabranikom, a Marinko im je poželio srećan i dugovječan život, ali i njemu kao i svakom ocu kada mu se udaje kćerka bila pomiješana osjećanja.
Jedan od gostiju na vjenčanju bio je i poznati banjalučki ljekar, direktor Univerzitetskog kliničkog centra RS i poslanik u Narodnoj skupštini, te Marinkov partijski kolega, Vlado Đajić. Imao je popularno zvani „Đaja“ tog dana pozivnice za čak tri svadbe i vjerovali ili ne ispoštovao je sve tri, na svakoj od svadbi na kojima je bio učinio je da maksimalno ispoštuje domaćine i pokazao da se radi o velikom čovjeku. Sa tim se slaže i Marinko Umičević, koji kaže da je veoma prijatno iznenađen time što je Vlado Đajić došao na svadbu njegove kćerke, iako je tog dana imao i previše obaveza, odnosno dnevni raspored bez praznog prostora.
„Biću iskren, mene je Vlado Đajić svojim dolaskom na svadbu kod moje kćerke, baš prijatno iznenadio i još sam pod utiskom, iako je prošlo i 20-ak dana od svadbe. Ali, iako je prošlo toliko dana, morao sam ovo reći, jer mislim da mnogi o tom čovjeku imaju drugačije mišljenje, jer ga ne poznaju. Vladi Đajiću se svašta može zamjeriti, spočitavati, ali se bez obzira na to sve mora reći da je Vlado Đajić jedan veliki čovjek. On je tog dana imao pozivnice za tri svadbe. Svadba moje kćerke mu je bila druga po redu tog dana, ali je došao, pozdravi se sa gostima, čestitao, darivao mladence, sjedio sa nama svima, darovao muziku i sa nama zapjevao i nakon nekog vremena je otišao na treću svadbu. Ja sam ga pitao: Vlado, odakle ti snaga za sve to. Uglavnom, zahvalan sam mu mnogo na tome što je našao vremena da dođe i lično čestita mladencima i nama roditeljima, to je jedan sjajan gest od njega, i pokazuje da svi moramo prije svega biti ljudi. Još jednom tom čovjeku odajem veliko priznanje i zahvalnost, takve stvari meni znače mnogo i znaću da ih cijenim“, poručio je Marinko Umičević, koji je istakao da ovim želi da poruči svima da, i pored svih obaveza koje nam život nameće, svi možemo izdvojiti malo vremena da pokažemo svojim prijateljima da smo uz njih, i na slavljima i kada su tužni dani, jer se tako grade velika prijateljstva.
Deda i unuk spremni za ženidbu
S druge strane, Marinko se našalio i rekao da on uskoro u porodici očekuje „još jednu feštu“, pokazujući nam sliku „budućeg mladoženje“, a na kojoj je njegov unuk koji momački dotjeran za svadbu pozira sa svojim dedom Marinkom. Deda u tamno, a unuk u svijetlo plavom odijelu, sa iskrenim osmjesima na licu, bili su, ne računajući mladence, „glavne face“ na svadbi, kako i dolikuje. Bude li unuk krenuo dedinim stopama, neće pogriješiti, to je sigurno, jer će izrasti u dobrog, humanog i uspješnog čovjeka u svim sferama života. A Marinko je danas ugledni banjalučki privrednik, upravlja sa tvornicom od 1.200 radnika, odbornik je u gradskoj Skupštini u četiri mandata zaredom što nikome nikada nije pošlo za rukom, uspješni je sportski radnik koji je volonterski angažovan u više sportskih saveza i klubova, ali je i dobrotvor, odnosno čovjek čije je drugo ime, odnosno asocijacija humanost.
N.Sp.
