Tvornica obuće “Bema” iz Banjaluke, koju pune dvije decenije putem uspjeha vodi njen tehnički direktor Marinko Umičević, jedna je od rijetkih firmi na našim prostorima, koja dio svakodnevnih obroka za svoje radnike obezbjeđuje sopstvenom proizvodnjom povrća u plastenicima, koji se nalaze u krugu tvornice.
Naime, sa ciljem da se u restoranu u krugu fabrike “Bema” radnicima poslužuju što kvalitetniji i zdraviji obroci, “Bema” već više godina samostalno u plastenicima uzgaja povrće za potrebe svog restorana i na taj način ne izdvaja dodatna sredstva za te potrebe, dok istovremeno radnici imaju priliku da se hrane domaćim, zdravim i ne prskanim povrćem. To je samo jedan u nizu tipičnih Marinkovih poteza i samo jedna u nizu njegovih ideja u korist radnika, i zato i jeste jedinstven zbog čega ga njegove radne kolege i prijatelji posebno cijene.
A trud se svakako uvijek isplati pa je u plastenicima “Beme” već počela berba paprika za potrebe radničkog restorana, u krugu tvornice.
“Prezadovoljni smo početkom berbe. Ove godine smo uložili dodatne napore i sredstva i obnovili kompletnu zemlju u plastenicima , te očekujemo odličan prinos paprika, paradajza i krastavaca.
Otkad sadimo povrće u krugu fabrike nije nam se desilo da nam nešto ne uspije”, rekao je Umičević, koji je nadaleko poznat kao ugledan i uspješan privrednik, kome je radnik uvijek na prvom mjestu, i koji kao rijetko ko brine i bori se za svakog svog radnog kolegu i za svako novo radno mjesto u fabrici. Prema njegovim riječima, oni uspiju da su svojim plastenicima svake sezone obezbjede zdravu i domaću hranu za radnike. On je pozvao i druge da slijede ovaj “Bemin” primjer i da iskoriste zemljište ukoliko ga imaju, te da proizvedu zdravu hranu za svoje zaposlene i tako pokažu svoju društvenu odgovornost.
“Svake godine pokazujemo da se uz malo rada i volje može obezbjediti dovoljno hrane za svoje potrebe. Zato motiku u ruku i ne bojte se gladi”, poručio je u svom stilu Marinko Umičević, koji je na čelu tvornice koja zapošljava oko 1.200 radnika i koji gotovo svakodnevno pokazuje izuzetno visok nivo društvene odgovornosti i humanosti, jer bi se na njegova dobra djela koja je činio i koja i dan danas čini mnogi mogli i trebali ugledati. Naime, taj čovjek pored sporta, sportista, i svih drugih kojima je potrebna pomoć, posebnu podršku pruža mladim višečlanim porodicama za koje zna ili jednostavno prepozna da im treba pomoć, čime im ulijeva hrabrost da idu dalje, ali i vraća vjeru u ljude. Jer, dok god je ovakvih ljudi velikog srca, kakav je Marinko, ima nade za nas, za našu djecu, za dječije osmjehe.
N.Sp.
