Zelena je boja žive trave, lišća i često se povezuje sa proljećem, rastom i prirodom i novim početkom.
Vjerujemo da već znate, ali da ponovimo, zelena se oduvijek povezuje sa prirodom, živahnošću, životom, proljećem, svježinom, nadom, mladošću, smirenošću, tolerancijom i ljubavlju. Pa zašto je onda ne bismo na velika vrata uveli u naše dnevne sobe, mjesta koja bi trebala da budu još jedan sinonim za sve nabrojano?
U pozitivnoj perspektivi, zelena je boja života, obnove, prirode i energije i povezana je sa rastom, harmonijom, svježinom, sigurnošću, plodnošću i pozitivnim okruženjem. Zeleno se takođe povezuje sa novcem i finansijama, a istovremeno odražava spoj pozitivnih i negativnih sila prirode. U pitanju je boja ravnoteže i harmonije i vjeruje se da sadrži moćne energije prirode, rasta, želje za širenjem ili povećanjem. Otuda se upravo zelena i sve njene nijanse često koriste kada postoji potreba da se izazove osjećaj ravnoteže i reda, promjene i transformacije, a takođe je neophodna za rast kao i za održavanje promjena, kako na fizičkom tako i na mentalnom nivou.
U većini mitologija vjeruje se da se zelena boja dodaje životnom prostoru onda kada postoji potreba za novim stanjem ravnoteže, promjenom ili rastom, da se traga za novim mogućnostima ili da se zaštiti od strahova (i eventualnih napada). U psihologiji je dokazano da boje mogu izazvati određene fizičke i psihičke reakcije u ljudskom tijelu, pa ne čudi što zelenu najčešće srećemo u prostorima za lječenje – ona je optički najmirnija i opuštajuća boja za oko zbog svoje spektralne talasne dužine.
U terapiji bojama, svjesna i podsvjesna značenja zelene boje stvaraju smirenost. Generalno gledano, ova boja kao da je stvorena da opušta i umiruje, kako psihički tako i fizički, može pomoći u uklanjanju depresije i smanjenju anksioznosti. Osim što je umirujuća, ona je i opuštajuća i mladalačka, vjeruje se da pomaže u ublažavanju anksioznosti, depresije i nervoze.
U medicinskim prostorima, smatra se da zelena boja izaziva osjećaj nade, zdravlja, avanture, obnove, samokontrole, saosjećanja i harmonije, pa otud ne treba da čudi ni njena važnost u dizajnu enterijera. U proučavanju arhitekture odnosno dizajna enterijera, zelena boja se često koristi u određenim oblastima, kako bi se stvorila regenerativna i umirujuća atmosfera.
Međutim, postoje određena stroga pravila koja treba uzeti u obzir pri odabiru zelene boje u unutrašnjim prostorima:
– zelena stvara zaštitnu atmosferu kada se koristi za plafone. Međutim, to može dovesti do uznemirujućeg izgleda kada se koriste previše svjetli ili tamni tonovi.
– blagi zeleni tonovi stvaraju hladan i miran osećaj na unutrašnjim zidovima. Međutim, previše tamni tonovi na zidovima mogu stvoriti osećaj iritacije u očima.
– mekši tonovi zelene stvaraju meku i opuštajuću atmosferu na podu. Međutim, zeleni podovi nisu odlična opcija kada je boja previše gusta ili tamna.
U dizajnu enterijera, boja se definiše različitim terminima kao što su ‘primarni’, ‘komplementarni’, ‘topli’, ‘hladni’ i to na osnovu nekoliko faktora koji takođe uključuju nijanse. U naprednom dizajnu enterijera, zelena boja se često koristi za stvaranje mirne i opuštajuće atmosfere – ona, baš kao i plava, umiruje oči i često je najpoželjnija opcija za dizajn enterijera, s obzirom na dostupnost više nijansi.
Dizajneri koriste zelenu boju kao mješavinu više nijansi ili u kombinaciji sa drugim mirnim i umirujućim bojama, kako bi stvorili istovremeno opuštajući ali i efekat svježine.